Citatni stilovi

Akt o uređivanju naučnih časopisa iz 2005. godine preporučuje sledeće citatne stilove:

1. APA - Publication Manual of the American Psychological Association

2. CBE - Council of Biology Editors Manual - Scientific Style and Format

3. Chicago - The Chicago Manual of Style

4. Harvard - Harvard Style Manual

5. Harvard-BS - Harvard Style Manual - British Standard

6. MLA - Modern Language Association Handbook for Writers of Research Papers

7. NLM - The National Library of Medicine Style Guide for Authors, Editors, and Publishers

Takođe, preporučeni su:

1. American Chemical Society (ACS) Style Guide

2. American Institute of Physics (AIP) Style Manual

Osnovne informacije o ovim stilovima možete naći putem linka:  http://unilib.libguides.com/content.php?pid=441025&sid=3611085

Prvih sedam navedenih citatnih stilova smatraju se generičkim i iz njih je izveden veliki broj podvarijanti koje se često zovu drugačije (na primer po časopisu koji ih koristi). Citatni stilovi su samo jedan segment koji je obrađen unutar priručnika koji se bave stilom naučnog pisanja, a koji pokrivaju i formatiranje teksta, naslova, pisanje određenih skraćenica itd. Ovi priručnici su podložni reviziji, pa zato imamo različita izdanja: npr. APA Manual of Style – 6 edition; Chicago Manual of Style – 16th edition itd. Prilikom revizije dešava se da se i način citiranja donekle promeni, pa zato, pored citatnog stila treba navesti i izdanje na koje se misli.

Za časopise je najjednostavnije da se koriste neki od generičkih citatnih stilova. U tom slučaju, uputstvo za formatiranje se može preuzeti sa zvaničnih sajtova organizacija koje su ove stilove definisale (npr. http://www.chicagomanualofstyle.org/tools_citationguide.html). Kako se pristup tim podacima često naplaćuje, od pomoći su i sajtovi biblioteka: https://owl.english.purdue.edu/owl/section/2/http://guides.is.uwa.edu.au/srch.php?q=citation.

Danas sve veći broj autora koristi tzv. citatne menadžere (EndNote, Zotero, Mendeley itd.), koji reference formatiraju u skladu sa citatnim stilovima dostupnim u bazi podataka (Mendeley: http://csl.mendeley.com/about/, Zotero: https://www.zotero.org/styles). Broj dostupnih citatnih stilova sada je veći od 8.000. Među njima postoji mnogo identičnih stilova, koji se različito zovu. Zotero Style Repository omogućava filtriranje prema naučnim oblastima, pa lako možete videti koji citatni stilovi se najčešće koriste u časopisima, koji su srodni vašem časopisu. Preporučujemo vam da izaberete neki od dostupnih stilova, da primere definišete u skladu sa primerima datim na pomenute dve adrese i da autorima, u uputstvima, sugerišete sa koje adrese mogu da instaliraju traženi citatni stil, ako koriste Mendeley ili Zotero.

Ako želite da sami definišete citatni stil za svoj časopis, to ćete najlakše uraditi tako što ćete modifikovati (uz pomoć CSL Editor-a) neki koji se već nalazi na pomenutim adresama, a onda ga poslati u repozitorijum citatnih stilova.

Uputstvo: http://support.mendeley.com/customer/portal/articles/895771-getting-started-with-the-visual-csl-editor

https://www.zotero.org/support/dev/citation_styles/style_editing_step-by-step

https://github.com/citation-style-language/styles/blob/master/CONTRIBUTING.md

Vrlo je verovatno da ćete među postojećim stilovima naći neki koji vam sasvim odgovara i da nećete morati da pravite novi. Ako već koristite citatni stil kojim ste zadovoljni, a koji se ne može naći u bazi CSL stilova, preporučujemo vam da prema datim upustvima napravite stil koji će nositi ime vašeg časopisa i koji ćete deponovati u repozitorijum CSL stilova.

Poštovanje standardom propisanih formata prilikom citiranja literature veoma je važno, zato što se u citatnim bazama podaci obrađuju automatizovano, na osnovu algoritama koji su definisani tako da prepoznaju standardne formate. Zbog korišćenja nestandardnih formata i grešaka prilikom navođenja literature, dešava se da program koji obrađuje podatke ne prepozna referencu. Zbog toga preterana „inovativnost“ može biti kontraproduktivna.

Preporučujemo da (bez obzira na uštedu prostora u štampanom izdanju) izbegavate citatne stilove u kojima se navodi samo (skraćeni ili puni) naslov časopisa, a ne navodi se i naslov rada, zato što je verovatnoća da se greška pojavi, u tim slučajevima veća. Preporučujemo, i da izaberete citatni stil koji zahteva navođenje DOI broja (za radove koji ga imaju), zato što postoji mogućnost da prilikom obrade podataka softver na osnovu parsinga DOI broja izvuče tačne podatke, čak i ako je neki drugi bitan podatak u referenci pogrešno naveden.

Akt o uređivanju naučnih časopisa propisuje i da se reference ne prevode na jezik rada (ako je npr. citirani tekst na srpskom, a rad na engleskom), te da se naslov časopisa ne navodi u prevedenom obliku (naročito ako nema uporedni naslov na stranom jeziku). Prevođenje naslova citiranih radova otežava njihovu identifikaciju (prilikom obrade podataka) i kod čitalaca stvara pogrešnu predstavu da su objavljeni na jeziku na kom nisu objavljeni. Ovde, međutim, postoje i izuzeci. Za radove koji imaju DOI broj, u CrossRef-u se često, umesto naslova rada na jeziku na kom je pisan, navodi naslov apstrakta na engleskom. Zato treba proveriti kako su za vaš časopis uneseni podaci, pa u skladu sa tim, autorima treba sugerisati koji naslov da navedu kada citiraju vaš časopis – naslov apstrakta na engleskom ili naslov na jeziku teksta. To se lako može proveriti, tako što ćete na ovoj adresi: http://www.crossref.org/guestquery/, pri dnu strane, pod „A DOI query” uneti DOI broj nekog članka iz vašeg časopisa i pogledati koji naslov je u rezultatu pretraživanja naveden pod  <titles>. Takođe, i ovaj problem se može jednostavno rešiti izborom citatnog stila koji zahteva navođenje DOI brojeva, za radove koji ih imaju.

Web of Science i Scopus ne obrađuju reference ispisane ćirilicom (i drugim pismima, osim latinice), pa ako časopis ima ambicija da se indeksira u ovim bazama podataka, reference treba transliterisati ili transkribovati – ne prevoditi, osim u napred opisanom slučaju, kada je u CrossRef unesen naslov apstrakta na engleskom jeziku. Najbolje rešenje je da se reference navedu na pismu na kom je publikacija objavljena, a da se odmah iza toga u zagradi da transliterisani oblik (latinicom).